Razvojni put Odjela za transfuzijsku medicinu u Puli započinje 1953.god., kada se u našoj ustanovi osniva Kabinet za transfuziju krvi kao odsjek kirurškog odjela. Povod za osnivanje kabineta bila je prekretnica u načinu prikupljanja svježe krvi. Naime, do tada su davaoci bili plaćeni i oni su na poziv dolazili u bolnicu, a transfuzije krvi su bile rijetke i vršile su se neposredno od davaoca na primaoca u operacijskoj sali (krv se nije konzervirala).

1953. godine prekida se s takvim načinom prikupljanja krvi i prelazi na masovno okupljanje dobrovoljnjih davaoca krvi. Osnivač kabineta bio je dr.Franjo Ambrožić, kirurg, koji je uz svoju dužnost liječnika specijaliste na kirurškom odjelu vodio i kabinet za transfuziju krvi. Na toj dužnosti ostao je do svog odlaska iz Pule 1956. Na njegovo mjesto dolazi dr. Libuša Burijab, također kirurg.

U veljači 1963. Kabinet dobiva svog stalnog liječnika dr.Severku Pešek, koja 1965.polaže specijalistički ispit iz transfuziologije.

Donošenjem statuta Medicinskog centra 1966., osniva se Služba za transfuziju krvi. Suradnici su glavna medicinska sestra s višom stručnom spremom i pet zdravstvenih radnika sa srednjom stručnom spremom, svi s tečajem iz transfuzije krvi u trajanju od 4 mjeseca u Republičkom zavodu za transfuziju krvi, kojeg su pohađali od 1964.-1968.

Prikupljanje krvi od dobrovoljnih davalaca do godine 1968. provodilo se isključivo na području općine Pula, a od te godine proširuje se na druge općine Istre, osim općine Labin koju koristi Rebublički zavod.

Dana 9.veljače 1989. dr.Severka Pešek odlazi u mirovinu, a dužnost rukovoditelja preuzima dr. Edoardo Giudici, koji tu dužnost obavlja do 24.rujna 1991., od tada je v.d. rukovoditelja djelatnosti dr. Arne Slivar, a od 1992. Rukovoditelj.

 

2007. Benazić, A. Slivar: Transfuziologija, Glasnik pulske bolnice 2007.:

Malo je područja u medicini koja su u posljednjih nekoliko desetljeća doživjela toliko promjena kao transfuzijska medicina: tehnikama uzimanja krvi, kriterijima u odabiru davatelja krvi, načinima proizvodnje krvnih pripravaka, testiranju uzoraka davatelja krvi, značajnim promjenama u indikacijama za transfuzijsko liječenje, uvođenju novih metoda i testova.

Najznačajnije promjene odnose se na uvođenje automatizacije, informatizacije, definiranje stručnih standarda, dobre proizvođačke prakse i dobre laboratorijske prakse. Sve te promjene nužne su u cilju uvođenja sustava osiguranja kvalitete i upravljanja kvalitetom.

Transfuzijska medicina bavi se proizvodnjom krvnih pripravaka od ljudske krvi, dijagnostikom poremećaja hemostaze, dijagnostikom markera krvlju prenosivih

bolesti i liječenjem bolesnika lijekovima proizvedenim od ljudske krvi. Uz ove snovne procese uključeno je mnogo različitih potprocesa: od informiranja javnosti o potrebama bolesnika za transfuzijskim liječenjem, motiviranjem davatelja, odabira davatelja, skupljanja krvi, priprave, testiranja, čuvanja i distribucije krvnih pripravaka do primjene, procjene i praćenja transfuzijskog liječenja.

U posljednjem desetljeću razvija se u dva smjera: proces skupljanja krvi, proizvodnja krvnih pripravaka s pripadajućim testiranjem, čuvanje i distribucija krvnih pripravaka postaju

prava proizvodnja i sliče farmaceutskoj djelatnosti, dok primjena i praćenje transfuzijskog liječenja predstavljaju uslužnu djelatnost, djelomično laboratorijsku, a djelomično kliničku, kojom se bave transfuziolozi, ali i drugi zdravstveni djelatnici.

U transfuzijskoj medicini kvaliteta je definirana dovoljnim brojem djelotvornih i neškodljivih krvnih pripravaka za klinički opravdano transfuzijsko liječenje. Krv i krvni pripravci koji se priređuju iz krvi lijekovi su biološkog podrijetla, pa imaju i posebna svojstva: postoje samo ograničene rezerve, svaki proizvod je zasebna serija, među serijama postoji velika biološka varijabilnost i nije moguće provesti sva kontrolna ispitivanja za svaku seriju, jer se radi potrebe kontrole kvalitete često koristi čitav proizvod.

U proces proizvodnje krvnih pripravaka uvodi se automatizacija, broj testova kojima se postiže veća sigurnost transfuzijskog liječenja stalno se povećava, ručna obrada podataka ustupa mjesto kompjuterizaciji, a jednostavni algoritmi odabira dobrovoljnih davatelja krvi postaju sve složeniji.

Maksimalna sigurnost davatelja, bolesnika i zdravstvenog osoblja stalan su izazov u procesu transfuzijske djelatnosti. Od samih početaka organiziranja darivanja krvi do danas, a u suradnji s organizacijom Crvenog križa, radi se na promoviranju dobrovoljnog davanja krvi.

Zahvaljujući ovako dugoj tradiciji i motivaciji naših građana s ponosom ističemo da se darivatelji Istarske županije uvijek spremno odazivaju pozivima na akcije.

Od 1993. godine do danas postojale su varijacije u broju prikupljenih donacija. Naročito se ističu brojke u godinama Domovinskog rata (1992. godine ~ 11.000 doza).

Krv se slala na bojište različitim putovima: kopnenim, zračnim i morskim. U tom razdoblju poslano je 15.836 doza krvi.

Djelatnost za transfuziologiju je za izuzetnu brigu i pomoć pruženu u najtežim trenucima za Republiku Hrvatsku izloženu ratnim razaranjima dobila više zahvalnica i priznanja od OB Šibenik, OB Dubrovnik, Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu Zagreb i drugih institucija. Osim pomoći slanjem krvi, naši djelatnici Smiljana Malusa, Miranda Pešek i Slavko Botić bili su na ratištu kao članovi medicinskih ekipa. Medicinske ekipe OB Pula koje su odlazile na ratište snabdijevane su dozama krvi. Te ratne godine prožete su brojnim uspomenama kao primjerice trenutak darivanja krvi polaznika Srednje laborantske škole iz Osijeka koju su tada pohađali u Rovinju, a istovremeno su slušali radijski prijenos izvješća o napadu na njihov grad.

Usprkos ratnim godinama i vrlo teškim uvjetima rada, nastojalo se pratiti napredak i razvoj transfuzijske medicine pa je 1993. godine uveden novi test u testiranju krvi godine, u cilju poboljšanja kvalitete skladištenja svježe smrznute plazme nabavljena je ledenica (– 40°C) Sanyo. Godine 1992. i 1994. nabavljeni su aparati, koagulometri za bolje praćenje politransfundiranih bolesnika i njihovo liječenje supstitucijskom terapijom krvnim pripravcima kao temeljem primjene kliničke transfuzijske medicine.

Tih se godina u potpunosti napušta uzimanje krvi u staklene bočice. Sve doze uzete su u PVC vrećice. Veliki napredak učinjen je 1996. godine uvođenjem nove mikrostupac-gel metode firme DiaMed u određivanju krvnih grupa, određivanju iregularnih antieritrocitnih antitijela i prijetransfuzijskom ispitivanju, te početkom deleukocitiranja koncentrata eritrocita.

Godine 1999. za potrebe testiranja na markere krvlju prenosivih bolesti uvedena je nova, vrlo osjetljiva metoda (MEIA) koja se od tada izvodi na aparatu Axym, firme Abbott, čime je sigurnost transfuzijskog liječenja postigla višu razinu.

Od 11. Kolovoza 1998. godine u OB Pula započelo je s radom Bolničko povjerenstvo za transfuzijsko liječenje.

Dr. Arne Slivar bila je rukovoditelj Djelatnosti dvaput u razdoblju od 1991.-1999.  godine. Od 12. lipnja 1999. do 30. Srpnja 1999. rukovoditelj Djelatnosti bio je dr. Edoardo Giudici. Od 30. srpnja 1999. Na mjesto rukovoditelja stupila je dr. Tanja Živković Mikulčić.

U kolovozu 2000. godine dio djelatnosti preseljen je na lokaciju Mornaričke bolnice.

Djelatnost transfuzijske medicine odvijala se je na dvije lokacije: Zagrebačka 30 i Negrijeva 6. Da bi se uklonili nedostaci ovakvoga rada poput otežanoga i skupljeg rada, te mogućnosti negativnog utjecaja na sigurnost i kvalitetu krvnih pripravaka, započelo se s centralizacijom djelatnosti. Prvi korak učinjen je 17. lipnja 2002. godine, objedinjavanjem Laboratorija za izdavanje krvnih pripravaka i Laboratorija za imunohematologiju na jednoj lokaciji u Mornaričkoj bolnici.

Na lokaciji Zagrebačka 30, u Djelatnosti za ginekologiju i perinatologiju od tada se čuvaju dvije, a sada tri doze koncentrata eritrocita krvne grupe O Rh (D) neg. za hitna stanja.

U kolovozu 2004. godine u Negrijevu 6 preseljen je i Laboratorij za dijagnostiku krvlju prenosivih bolesti. Zadnji korak prema potpunoj centralizaciji učinjen je 07. siječnja 2006. godine kada su preuređeni prostori za dobrovoljne davatelje krvi u sklopu Mornaričke bolnice. Od 2002. Godine započelo se s procesom automatizacije i informatizacije djelatnosti. Tijekom 2002. godine u Laboratoriju za imunohematologiju započelo se s radom na aparatu MITIS 2, firme Ortho-Clinical Diagnostics što je pored uvođenja nove metode u mikrotitar ploči značilo novi način rada, tj. automatsko pipetiranje uzoraka, seruma i testnih eritrocita. Nova metoda pored automatizacije omogućila je stvaranje datoteke podataka krvnih grupa pacijenata, ekonomičnije određivanje ABO i Rh (D) krvnih grupa, te mogućnost rutinskog određivanja Rh i Kell fenotipa dozama dobrovoljnih davatelja krvi.

Djelatnost za transfuziologiju te se godine uključila u rad Hrvatskog registra transfuzijskih reakcija i uvela obrasce za prijavu transfuzijskih reakcija. Dobivanjem nove Cryofuge 6000, centrifuge vrhunske kvalitete koja se koristi za centrifugiranje vrećica u 2003. godini, značajno su se poboljšali uvjeti proizvodnje krvnih pripravaka.

Da bi se darivatelji krvi što ugodnije osjećali i unaprijedila kvaliteta uzimanja krvi nabavljeno je šest fotelja (donacija) za uzimanje krvi unutar Bolnice te šest sklopivih terenskih stolica. Od Crvenog križa Istarske županije dobili smo stolni kompjuter i prijenosni kompjutor (za terenske akcije) s programom kartoteke darivatelja. Uvedeni su anketni listići za darivatelje krvi s potpisima, u cilju što sigurnije procjene mogućnosti darivanja krvi. Kupljena su tri hladnjaka za čuvanje koncentrata eritrocita s kompjutorskim praćenjem temperature i alarma. Tijekom 2003. godine uvedena je nova metoda kemiluminiscencije u dijagnostici markera krvlju prenosivih bolesti.

U 2004. godini nastavljeno je s opremanjem Djelatnosti u cilju što sigurnijeg i kvalitetnijeg liječenja bolesnika. U Laboratorij za dijagnostiku poremećaja hemostaze uveden je u rad novi aparat Sta Compact, firme Roche Diagnostics.

Nakon donacije TSCD-a (Terumo Sterile Conectting Device) omogućeno nam je sterilno prespajanje cjevčica doza na vrlo jednostavan način i filtriranje (deleukocitiranje) koncentrata eritrocita koji mogu trajati trideset i pet dana.

Uveden je i novi test za HIV, tzv. Combo u kojem se osim antitijela hvata i antigen p24 specifičan za virus HIV-a.

Djelatnost se u 2005. godini obogatila za hematološki brojač Cell Dynn 3.200 čime su učinjeni temelji za osnivanje Laboratorija za kontrolu kvalitete krvnih pripravaka.

Značajno je unapređeno skladištenje koncentrata trombocita kada je dobiven Inkubator za čuvanje trombocita s agitatorom Helmer, te uvelike povećana sigurnost bolesnika i zdravstvenih djelatnika nakon uvođenja aparata za suho otapanje plazme Barkey Plasmatherm.

Početkom 2006. u Odjel je stigla ledenica za čuvanje svježe smrznute plazme (– 40°C), a s njime i program s potrebnim uređajima za satelitsko praćenje temperatura i alarma hladnjaka i ledenica Sirius. Program je instaliran na ledenicu za čuvanje svježe smrznute plazme i hladnjak za čuvanje rezervirane krvi, a instaliran je na novom kompjutoru (donacija), dok se rezultati praćenja temperatura ispisuju na novom laserskom pisaču.

Rad djelatnika olakšan je donacijom deset laboratorijskih stolica.

Zakon o krvi i krvnim pripravcima stupio je na snagu 13. srpnja 2006., a 1. kolovoza 2007. godine Pravilnik o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke i Pravilnik o osiguranju kvalitete krvi i krvnih pripravaka u zdravstvenim ustanovama. Do kraja 2007. godine stigle su tri nove centrifuge za centrifugiranje uzoraka i opremanje Laboratorija za kontrolu krvnih pripravaka novim Ph-metrom. Uveden je novi test za testiranje uzoraka darivatelja krvi – HCV At/Ab, samim time uvođenje novih metoda i aparata ( Architect, 2000i, Abbott) u Laboratoriju za serološku dijagnostiku krvlju prenosivih bolesti, što je bilo neophodno za ostvarivanje uvjeta za dobivanje dozvola Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u segmentu testiranja krvi.

Jedan od značajnijih pomaka u proizvodnji krvnih pripravaka je uvođenje nove proizvodnje iz vrećica Top and Bottom uz koju su vezane brojne prednosti kao što je lakše planiranje proizvodnje određenih krvnih pripravaka i važnije, veća kvaliteta liječenja naših bolesnika. Da bi se postigao visok stupanj sigurnosti davanja krvi i transfuzijskog liječenja kakav zahtijevaju zakonodavci, davatelji krvi, liječnici i bolesnici dva su najveća i najvažnija plana: potpuna informatizacija i automatizacija cijele Djelatnosti, te učinkovito uspostavljanje sustava upravljanja kvalitetom u transfuzijskoj djelatnosti.

U lipnju 2011. Djelatnost se seli u novoobnovljenu zgradu unutar parka Mornaričke bolnice.

Iste godine u laboratoriju za ispitivanje hemostaze dolaze aparati, BCS, Siemens, koji su kasnije zamijenjeni naprednijim BCS XP aparatima.

Od 2013. Odjel se umrežuje u jedinstveni transfuzijski program za cijelu Hrvatsku (e-Delphyn) koji se 2017. povezuje s bolničkim programom čime se do kraja provodi informatizacija sustava i u potpunosti se omogućava praćenje doze od vene davatelja do vene primatelja.

Paralelno s informatizacijom izdavanja krvnih pripravaka razvija se i imunohematološko testiranje davatelja i pacijenata, pa se od nabavke Swing aparata (Biorad) 2003. i Techno aparata (Biorad) 2015. uvodi poluautomatska metoda određivanja krvnih grupa, a od 2018. Preko Swing aparata i izdavanje krvnih pripravaka.

Reorganizacijom i centralizacijom transfuzijske službe u RH 2015. godine Djelatnost za transfuzijsku medicinu OB Pula prestala je prikupljati krv i proizvoditi krvne pripravke. Opskrbu OB Pula krvnim pripravcima preuzima KBC Rijeka.

Dosadašnji voditelji:

  1. Dr.Franjo Ambrožić, kirurg, 1953-1956
  2. Dr.Libuša Burijan, kirurg, 1956-1963
  3. Dr.Severka Pešek, transfuziolog,  1963-1989
  4. Dr.Edoardo Giudici, transfuziolog, 1989. -1991
  5. Dr.Arne Slivar, transfuziolog, 1991-1999
  6. Dr.Edoardo Giudici, transfuziolog, 12.lipnja-30.srpnja 1999.
  7. Dr. Tanja Živković-Mikulčić, transfuziolog, 1999-2002
  8. Dr.Saša Benazić, transfuziolog, travanj 2002.-prosinac 2016.
  9. Dr.Jasmina Simović Medica, transfuziolog, prosinac 2016.-