POVIJEST

U 3000 godina pisane pulske povijesti postoje jednako stari pisani podaci o zdravstvu na ovim područjima. U Puli se nalazi nadgrobni spomenik Aciusu Caiusu, “liječniku koji besplatno liječi ljude” i smatra se da je u rimsko doba medicinska služba bila dobro razvijena. U srednjem vijeku osnivali su se u Puli, kao i u Istri, redovnički hospitali; između 7. i 12. stoljeća poznati su Benediktinski i Franjevački hospitali a u XII. stoljeću Templari su u Puli osnovali prvi hospicij za siromašne i stare bolesne osobe.

Godine 1357. hospicij je premješten unutar gradskih zidina na lokaciju pored Kaštela na kojoj djeluje sve do 1842. godine, kada je preseljen u sadašnju Ulicu Sergijevaca.  Za vrijeme francuske vlasti 1807. godine utemeljena je vojna bolnica u Vodnjanu koja je pokrivala i područje Pule i nastavila s radom u vrijeme austrijske vlasti do 1894. godine. Godine 1861. za potrebe vojske i ratne mornarice sagrađena je u gradu nova, suvremena bolnica (K.u.K. Marinespital).

Godine 1875. je radi uređenja grada srušena Gradska bolnica u Ulici Sergijevaca a istodobno sagrađena je nova iza amfiteatra, neposredno uz današnju crkvu Sv. Antuna. Sastojala se od tri odjela (Interna, Kirurgija i „sifilitični“) i nekoliko ćelija za duševne bolesnike, kapaciteta od oko 165 postelja. Zbog rastućih potreba grada koji se ubrzano razvijao na podnožju brežuljka Sv.Mihovila sagrađena je nova gradska bolnica paviljonskog tipa s osam zgrada i ukupnog kapaciteta od oko 300 kreveta. Utemeljeni su odjeli  Interne, Kirurgije, Infektologije, Psihijatrije te zasebna Patologija, Apoteka i Dezinsekcij. Gradski karakter bolnice postojao je sve do 1904. godine kada ona dobija regionalni značaj (tzv. “provincijska bolnica“). Godine 1908. izgrađena je nova zgrada Kirurgije a 1925. godine priključena je bolnici zgrada Kuće milosrđa za nezbrinute i starce u koju su smješteni Ušni, Očni, Kožni i venerični odjel te se time Psihijatrija smješta u zgradu u kojoj je i danas. Između dva svjetska rata izgrađena je zgrada u sjeverozapadnom dijelu bolničkog kruga za pacijente boljih platežnih mogućnosti, tzv. „Casa paganti“. Zabilježeno je da je 1945. godine, neposredno po završetku rata, kapacitet bolnice „Santorio Santorio“ iznosio 500 postelja, odnosno prema nekim drugim izvorima do 700 postelja. Tada je u bolnici radilo 9 liječnika, 3 studenta medicine te 70 bolničara, sestara i drugih radnika.

Neposredno nakon odlaska Angloamerikanaca Ministarstvo zdravlja NR Hrvatske upućuje u Pulu 19. rujna 1947. godine prvu ekipu od 16 liječnika, 1 farmaceuta, 4 medicinske sestre, 1 rtg tehničara i 2 bolničarke. Oni zajedno s 34 preostala radnika i službenika pulske bolnice uspostavljaju bolničku i vanbolničku zdravstvenu službu.  U poslijeratnim teškim uvjetima zdravstvena služba se ponovno organizira i usporedo razvija se i pulska bolnica.  Godine 1948. u skladu s propisima organizira se Opća bolnica i osnivaju se Zdravstvena stanica, Dom narodnog zdravlja, Ljekarna , Higijenski zavod i Vojna bolnica.

Protokom vremena i uz brojna renoviranja postojećih zgrada grade se nove: Kirurgija dobija odjel za rehabilitaciju s gimnastičkom dvoranom (kasnije se prenamjenjuje za Dijalizu) i dograđuje se „šok soba“ a 1952. godine Ginekološko-porođajni odjel seli iz zgrade Kirurgije (u kojoj je bio od 1933. godine) u posebno adaptiranu zgradu u neposrednoj blizini bolnice. Godine 1952. u adaptiranoj „Casa paganti“ otvoren je novi dječji odjel – u njemu djeluje do 1979. godine, kada se, nakon nove adaptacije, u ožujku 1981. godine nju smješta Neurologija.

Polovicom pedesetih godina proširuje se i adaptira zgrada Zaraznog odjela koji je otvorena kao novi odjel 1958. godine. Spajanjem Opće bolnice  i Doma narodnog zdravlja u Puli 29. prosinca 1961. godine osnovan je Medicinski centar Pula. Do tada je zdravstvo Pule postiglo značajne rezultate i postaje istarsko zdravstveno središte. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Plućni odjel napušta tzv. upravnu zgradu, a uprava bolnice preselila se iz prizemlja današnjeg Internog odjela u središnju zgradu. Radiologija, prvotno smještena u zgradi iza kapelice, premješta se u dograđeni dio na istočnom krilu zgrade tadašnjeg Internog odjela koji je bio proširen i temeljito adaptiran polovicom šezdesetih godina.

Polovicom 1975. godine izgrađena je nova zgrada na sjevernom rubu bolničkog kruga radi smještaja Transfuzije, Bolničke ljekarne i Hitne medicinske pomoći. Godine 1979. predana je na upotrebu velika zgrada Rodilišta i ginekologije, građena sredstvima samodoprinosa građana Pule. Njena ukupna površina je oko 11.000 kvadratnih metara i danas predstavlja jedini suvremeni dio bolnice za stacionarni smještaj bolesnika. Kako bi se racionalno iskoristio objektivno veliki prostor, u ovu se zgradu iste godine smjestila Pedijatrija, 1985. godine Urologija, koja će tu boraviti narednih petnaest godina, a 1989. godine i Fizikalna medicina.

Zgrada Dijagnostike građena je sredstvima samodoprinosa građane tadašnje pulske općine. Gradnja je započeta 1989. godine i početkom 1992. useljeni su i započeli s radom Radiologija i Djelatnost za laboratorijsku dijagnostiku. U razdoblju od 1991. godine, kada je započeo agresivni rat protiv naše domovine, pred Ustanovu i djelatnike pojavili su se brojni veliki zadaci  u bitno otežanim uvjetima. Prestanak rada Vojne bolnice, ustrojem državnih granica pacijenti iz zapadnog dijela Istre prestaju koristiti usluge Bolnice u Izoli a u izvjesnoj mjeri i UKC u Ljubljani.

Ratno stanje i pad standarda ograničilo je pokretljivost istarski pacijenata glede korištenja usluga drugih zdravstvenih usluga. Praktički svi odjeli imali su isti porast opterećenja u stacionarnom i polikliničkom dijelu glede zbrinjavanja prognanika i izbjeglica. Njihov dolazaka započinje polovicom srpnja 1991. godine i u razdoblju od kolovoza 1991. do prosinca 1993. godine u Istri je registrirano 22.617 prognanika i izbjeglica. K tome treba pridodati teškoće u opskrbi s lijekovima i  medicinskim i drugim potrošnim materijalom. Velika je količina lijekova i sanitetskog materijala pristigla zahvaljujući brojnim donacijama iz inozemstva. Liječnici bolnice, kao i iz cijele Istre, sudjelovali su kao dobrovoljci od samih početaka.

Predsjedništvo Hrvatskog liječničkog zbora Istre 3. listopada 1991. godine uputilo je poziv svojim članovima da se nesebično založe u obrani domovine. U domovinskom ratu sudjelovali su mnogi bolnički  liječnici, medicinske sestre i drugi djelatnici, gotovo na svim bojištima širom zemlje, a preko stotinu osoba nagrađeno je Spomenicom Domovinskog rata i drugim odličjima. JA i osoblje Vojne bolnice napuštaju bolnicu 4. studenog 1991. godine nažalost uz odnošenje sve vrijedne medicinske i nemedicinske opreme. U travnju 1992. godine Medicinski centar preuzima čuvanje objekta i tada se donosi odluka o njegovom korištenju za potrebe zdravstva.

Temeljem Zakona o ustanovama iz 1993. godine Medicinski centar razdvojen je 1994. godine na Opću bolnicu Pula i Dom zdravlja Pula. Adaptacija zgrade bivše Vojne bolnice učinjena je u skladu s projekcijom funkcioniranja Bolnice na dvije lokacije kao privremeno rješenje. Intenzivnija adaptacija obavljena je u drugoj polovici devedesetih godina a preseljenje  dijela bolnice učinjeno je 30. kolovoza 2000. godine. U potpunosti su preseljeni Kirurgija, Interna (osim Dijalize), Neurologija, Anestezija i reanimacija, Ljekarna, Transfuzija i Kuhinja.

Otvaranje novih radilišta Radiologije i Laboratorija, pored postojećih, koncipirano je na način da  se omogući zbrinjavanje hitnih stanja kao i u najvećoj mogućoj mjeri racionalno provođenje dijagnostike u hospitaliziranih bolesnika. Rad na dvije lokacije postavio je brojne dodatne zadaće pred sve medicinske djelatnosti ali i nezdravstvene službe, posebno Tehničku službu. Ovim preseljenjem omogućeno je u 2003. godini preseljenje Ušnog i Očnog odjela u zgradu Ginekologije te Citologije i Poliklinike Ušnog odjela, a kasnije i specijalističkih fizijatrijskih ambulanti, u zgradu Hitne pomoći. Pored adaptacije odjela Patologije, Infektologije i Psihijatrije (uz ustanovljavanje detoksi jedinice) značajan pomak učinjen 2006. godine otvaranjem novoosnovane Nuklearne medicine u prizemlju zgrade Dijagnostike.
Povijest pulske bolnice od 1945. godine do danas cjelovito i pregledno može se sagledati u šest zbornika zdravstva Istre koji su izlazili u petogodišnjim razmacima od 1967. do 1992. godine i u Suplementu „Glasnika pulske bolnice“ izdanom 2007. godine u kojem je prikazano 15 godina rada OB Pula (1992.-2007.).