Naslovna » Službe i odjeli » Laboratorijska dijagnostika » Povijest Odjela za laboratorijsku dijagnostiku

Povijest Odjela za laboratorijsku dijagnostiku

Prvi zapisi o laboratorijskoj dijagnostici javljaju se odlaskom Angloamerikanaca 1947.godine. Zapisi se odnose na izradu jednostavnih hematoloških pretraga, kvalitativnih pretraga mokraće i glukoze u krvi, i to uglavnom pri Odjelu za unutarnje bolesti uz nadzor liječnika. 50-tih godina prošlog stoljeća rukovođenje laboratorijem preuzima visoko obrazovani laboratorijski kadar i to kako slijedi: mr.ph. Milica Kršnjavi (1950.), mr.ph. Nevenka Šubić (1954.), mr.ph. Katarina Čunović (1956.), ing. Milan Mišić (1960.). 1961.godine osniva se Centralni medicinsko-biokemijski laboratorij u prostorima dotadašnjeg dermatološkog odjela. Već slijedeće godine osnivanjem Medicinskog centra, objedinjuju se laboratorijske službe u jedinstveni centralni laboratorij. Na čelu tadašnjeg laboratorija od 1965. bio je prof.dr. Ratko Košak. To razdoblje obilježeno je nabavom prvih fotometara, električne vage, plamenog fotometra, nešto kasnije i prvog uređaja za određivanje plinova u krvi. Laboratorijska dijagnostika tih je godina od isključivo ručnog rada postajala sve više automatizirana, a prekretnicu predstavlja nabava prvog biokemijskog analizatora 1977.god. Od 1981.god. rukovoditeljica je mr.Olga Tomišić. Tijekom 80-tih godina laboratorij je doživio niz promjena: od centralizacije svih malih odjelnih laboratorija, udruživanja s laboratorijem primarne zdravstvene zaštite (1983.god.), preseljenja u potpuno nov i primjeren prostor (1992.god). Uz nove prostore laboratorij je tada dobio i najsuvremeniju opremu: biokemijske analizatore s ISE jedinicama (Hitachi 717), 18 parametrijske hematološke brojače (Coulter STKS), nefelometar (Beckman), uređaj za plinove u krvi (IL), centrifuge (Hettich), atomski apsorber (Varian). Globalni brzi razvoj medicinsko-biokemijske dijagnostike značio je i zamah u uvođenju novih pretraga, a ukupni broj izrađenih pretraga 1985.godine bio je veći od milijun. 1991.godine na čelo laboratoriija dolazi mr.sc. Marija Pauro. To ratno razdoblje Domovinskog rata donijelo je sa sobom i različita ograničavanja, ali se redovni posao nastojao obavljati što je normalnije bilo moguće. Uz pomoć pri prikupljanju krvi i odjeće za prognanike, laboratorij je pripomogao i pri osnivanju laboratorija u ambulanti i stacionaru hrvatske vojske, a nesebično je dao pomoć i laboratorijima iz Vinkovaca i Pakraca.

Područja rada djelatnosti

Ratno vrijeme odrazilo se na planirano uvođenje novih pretraga, ali već od 1994 godine, a naročito u vremenu od 1996. do 1998. godine u rad Djelatnosti uvode se mnogobrojne nove pretrage: mikroalbumini, vanilmandelična kiselina i metanefrini, 17-keto i 17-hidroksikortikosteroidi, lijekovi (karbamazepin, valproat, fenitoin i fenobarbital). Niz upotpunjuje paleta spolnih hormona (ßHCG, estradiol, progesteron, testosteron). 1996. godine se počinju raditi prvi tumorski biljezi (CEA, AFP i PSA) koji se do 1998. dopunjuju sa novim (CA 15-3, CA 125, CA 19-9, CA 72-4, Cyfra 21-1, feritin, NSE). Istovremeno se rade inzulin i C-peptid, komponente komplementa, ceruloplazmin, haptoglobin. Određuju se kapa i lambda laki lanci imunoglobulina. 1997. godine počinju se raditi i alergološke pretrage koje su se, nažalost, radile tek povremeno zbog financijskih razloga. Dijagnostika lipida se proširuje s HDL i LDL-kolesterolom uz elektroforezu lipoproteina koja se ukida 2000. godine zbog starosti denzitometra. Jedno vrijeme određuju se semikvantitavno opojna sredstva. Iako su biokemijski analizatori imali ISE jedinicu za elektrolite tek od 1997. godine elektroliti se stalno rade na njima. Time ove pretrage postaju dostupne u svakom trenutku. Ubrzo je iza ovog poleta ponovno došlo do stagnacije uvjetovane preseljenjem dijela bolnice i financijskim teškoćama, tako da se u vremenu od 2000 do 2003. godine rad Djelatnosti proširio samo s CRP, kortizolom i DHEAS-om. Slijedi uvođenje kvantitativne pretrage na alkohol, SHBG, S-100. Posljednjih nekoliko godina Djelatnost se može pohvaliti uvođenjem u rutinski rad pretraga ACTH, vitamina B12, folata, kortizola u urinu, troponina, automatskog pregleda mokraćnog sedimenta, autoantitijela štitnjače. Općenito, rad djelatnosti pokriva gotovo sva područja medicinsko biokemijske dijagnostike predviđene razini specijalističkih laboratorija općih bolnica: opća biokemija, hematologija, dijagnostika izlučevina (mokraća i stolica), proteinska biokemija, alergije, plinovi u krvi, elementi u tragovima, tumorski biljezi, hormoni, sredstva ovisnosti.
Rad i funkcioniranje suvremenog laboratorija gotovo je nezamisliv bez pripadajuće informatičke podrške i opremljenosti. Nabavku prvog osobnog računala Djelatnost bilježi 1996. godine, a početkom 2007 godine započinje konačna faza informatizacije laboratorija pri čemu je dobivena potrebna računalna oprema za obje lokacije. Potpunom informatizacijom stječu se uvjeti za bržom i točnijom dijagnostikom, postiže se potpuno osigurana sljedivost uzoraka što je od osobite važnosti za hitnu laboratorijsku dijagnostiku, te mogućnost slanja nalaza na odjelna računala bolnice.
Obilje ponuđenih laboratorijskih pretraga, čija selekcija i interpretacija ovise o nizu čimbenika uvjetuju potrebu za racionalnijim pristupom pri postavljanju dijagnoze, a za čiju je promociju uloga magistra medicinske biokemije od velike važnosti. Stoga je jedan od glavnih zadataka budućih generacija osiguranje brze, točne i nadasve racionalne dijagnostike.