Naslovna » Službe i odjeli » Laboratorijska dijagnostika » Interferencije bilirubina, hemoglobina i lipida na laboratorijske pretrage

Interferencije bilirubina, hemoglobina i lipida na laboratorijske pretrage

Interferencije bilirubina:
Alkalna fosfataza – koncentracija bilirubina > 257 µmol/l ometa fotometrijsko određivanje AP i uzrokuje lažno povećanje vrijednosti (do 10%)
Amilaza – koncentracija bilirubina > 342 µmol/l ometa fotometrijsko određivanje AMI i uzrokuje lažno povećanje vrijednosti (do 10%)
Kreatinin – koncentracija bilirubina > 684 µmol/l ometa fotometrijsko određivanje KREAT i uzrokuje lažno povećanje vrijednosti (do 10%)
Kolesterol – koncentracija bilirubina > 137 µmol/l ometa enzimsko određivanje KOL i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 10%)
Laktati – koncentracija bilirubina > 274µmol/l ometa enzimsko određivanje LAC i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 3%)
Lipaza – koncentracija bilirubina > 700 µmol/l ometa enzimsko određivanje LIP i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 3%)
Trigliceridi – koncentracija bilirubina > 274 µmol/l ometa enzimatsko određivanje TRIG i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 10%)
Ukupni proteini – koncentracija bilirubina > 410 µmol/l ometa fotometrijsko određivanje UKPROT i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 10%)
Urea – koncentracija bilirubina > 342 µmol/l ometa fotometrijsko određivanje UREA i uzrokuje lažno sniženje vrijednosti (do 10%)
Urati – koncentracija bilirubina > 68,4 µmol/l ometa enzimatsko ACUR i uzrokuje lažno sniženje

Interferencije hemoglobina:
Aspartat-aminotransferaza – katalitička koncentracija AST u eritrocitima je 40 puta veća nego u plazmi. U bolesnika s aktivnostima AST u referentnom intervalu hemoliza s koncentracijom hemoglobina od 1,5 g/L uzrokuje povećanje katalitičke koncentracije AST. Interferencija je manja ukoliko je katalitička koncentracija enzima viša zbog drugih razloga te se može ignorirati.
Bilirubin- lažno niske koncentracije se izmjere Jendrassik-Grófovom metodom ako je koncentracija slobodnog hemoglobina u serumu veća od 0,8 g/L (pseudoperoksidazna aktivnost hemoglobina inhibira stvaranje azo-boje)
Kreatin-kinaza – otpuštanje eritrocitne adenilat-kinaze lažno povećava katalitičke koncentracije CK i CK-MB ukoliko je hemoglobin > 2,5 g/L
Željezo – premda je hemoglobin golem izvor željeza, učinak željeza kod hemolize nije značajan jer je vezanje željeza na porfirin jače od vezanja na transferin, a metode za određivanje željeza mjere samo željezo otpušteno s transferina
Ukupni proteini – dodatni učinak hemoglobina na koncentraciju ukupnih proteina je mali, ali značajan. Koncentracija hemoglobina veća od 6,6 g/L i uz primjenu slijepe probe uzorka dovest će do povećanja koncentracije proteina od 7%
Mokraćna kiselina – samo visoke koncentracije hemoglobina (>6,6 g/L) uzrokuju niže serumske koncentracije. U Trinderovoj reakciji uz dvije valne duljine, koncentracija hemoglobina do 13 g/L ne utječe na rezultat.
Kalij – koncentracija kalija u eritrocitima je približno 25 puta viša nego u plazmi. Koncentracija kalija je povećana čak ako hemoliza in vitro nije vidljiva kao crveno obojenje što se može uočiti ako se uzorak pune krvi s niskom koncentracijom glukoze čuva nekoliko sati na sobnoj temperaturi.
Anorganski fosfati – prelazak organskih fosfatnih estera iz krvnih stanica u serum može dovesti do oslobađanja anorganskih fosfata te lažno povećati njihovu koncentraciju. Iz tog razloga serum treba odvojiti od eritrocita unutar 2 sata nakon uzimanja uzorka. Koncentracija hemoglobina do 6,6 g/L može dovesti do najviše 7% povećanja anorganskih fosfata
Elektroforeza serumskih proteina – kompleksi hemoglobin-haptoglobin kreću se između alfa-2- i beta-globulinske frakcije uzrokujući promjene u elektroforetskoj slici, a time i na interpretaciju elferograma. Slobodni hemoglobin migrira kao difuzna crvenkasta vrpca u beta-globulinskoj frakciji. Koncentracija hemoglobina već od 1,5 g/L utječe na elektroforezu.
Imunoanalize – proizvođači dijagnostičkih reagenasa često za evaluaciju interferencije hemolize samo dodaju hemoglobin (uglavnom se koristi humani methemoglobin) u uzorke, međutim krvne stanice sadrže i druge komponente osim hemoglobina koje mogu ometati imunoanalize te je važno upitati proizvođača reagenasa kako je provedeno ispitivanje učinka hemolize.
Laktat-dehidrogenaza – obzirom da je katalitička koncentracija LD oko 160 puta viša u eritrocitima nego u serumu/plazmi, već i lagana hemoliza (0,2 g/L hemoglobina) interferira u velikoj mjeri. Učinak je značajan i kod patoloških vrijednosti enzima
Gama-glutamiltransferaza – kod hemolize dolazi do oslobađanja glicina iz leukocita i trombocita koji je inhibitor GGT. Katalitička koncentracija GGT se smanjuje kod koncentracija hemoglobina viših od 3,0 g/L. U graničnom području greška je značajna, dok je u višem patološkom području zanemariva.

Interferencije lipida:
Povećane koncentracije lipida interferiraju pri određivanju amilaze, imunoglobulini, elektroliti (natrij,kalij), hemoglobina, kalcija, lipaze, laktat dehidrogenaze, magnezija, ukupnih proteina, željeza.

Moguće interferencije za ostale pretrage potrebno je provjeriti u katalogu laboratorijskih pretraga (pod napomenom).