Na Odjelu vaskularne i torakalne kirurgije OB Pula implantacija port katetera je sve češća i donosi dobrobit za pacijente, medicinsko osoblje i bolnicu.

OPIS

Port kateter je biotehnološki proizvod koji nam omogućava lak i siguran pristup, najčešće venskom sistemu.

Sastoji se od:

  • silikonskog ili poliuretanskog katetera koji se uvede u venu i
  • titanskog rezervoara /PORT/ koji se implantira ispod kože, a služi za punkciju i predstavlja “ulaz” u venski sistem.

Iako se najčešće implantira u venski sistem, može se uvesti u arterijski sistem, abdominalnu šupljinu, epiduralni prostor ili u pleuralnu šupljinu.

Port kateter koristi se za:

  • aplikaciju kemoterapije
  • dugotrajnu primjenu antibiotika
  • dijalizu
  • prehranu ili
  • vađenje i davanje krvnih pripravaka.

POSTUPAK IMPLANTACIJE

Postupak implantacije ne zahtijeva dužu hospitalizaciju pacijenta i radi se pod lokalnom anestezijom.

Sam zahvat traje do 30 minuta, a pacijent boravi u bolnici 2-3 h poslije zahvata.

Važno: po ugradnji port katetera, potrebno je učiniti RTG snimku pluća radi evaluacije položaja katetera, a istovremeno služi i kao dokazni dokument.

PREDNOSTI PORT KATETERA

ZA PACIJENTE ZA MEDICINSKO OSOBLJE ZA BOLNICU
bolja kvaliteta života laka punkcija smanjeni troškovi materijala kemoterapije
nesmetana fizička aktivnost brza konekcija na i.v. linije siguran trajni centralni venski pristup
nema neuspjeha pri ubrizgavanju nema neuspjeha pri ubrizgavanju nema odgode terapije
smanjuje se bol i strah od punkcija ušteda vremena manje bakterijskih infekcija
manje infekcija
apsolutna pošteda perifernih venskih puteva

IMPLANTACIJA PORT KATETERA U OB PULA

U Općoj bolnici Pula prvi kateter ugrađen je 1.4.2010. godine. U zadnje vrijeme ugradnja port katetera je česta. Samo u ovoj godini ugrađeno ih je 39 (ukupno 158 postavljenih do sada).

Prvih godina port katetere dobili smo uz financijsku potporu Istarske županije, a sada ih nabavljamo samostalnom kupnjom.

 

“Što je dobro za pacijenta, dobro je i za doktora (obrnuto može biti pogrešno).”

Bunodiere, 2001.